Olympic sport
Individual sport
Podučava poštovanje prema snazi
Unapređuje koncentraciju
Podučava discipline i poštovanju
Unapređuje samopouzdanje
Pomaže u kontroli agresivnosti
Uspjeh zavisi od pojedinačnog truda. Ako žele da pobijede, ne mogu računati na nekog drugog. Ako izgube meč, takmičari ne mogu kriviti nikoga drugog za svoj neuspjeh. To ih uči da budu odgovorni za svoja djela i odluke.
Djeca se uče da poštuju svoju snagu i tehniku, na taj način steknu averziju prema vršnjačkom nasilju.
Borilačke vještine neće djecu učiti vještinama samoodbrane kako bi direktno mogli spriječiti vršnjačko nasilje, ali učenje ovih vještina može spriječiti da dijete vrši vršnjačko nasilje nad drugima.
Kratak opis
Džudo (wikt:柔道 jūdō, znači "nježni način") je prvobitno stvoren 1882. godine od Jigoro Kano (嘉納治五郎) kao fizička, mentalna i moralna pedagogija u Japanu. Generalno se svrstava u moderne borilačke vještine, tek se kasnije razvilo u borbeni i olimpijski sport. Najpoznatija odlika mu je takmičarski element, gdje je cilj da se protivnik baci ili sruši na tlo, onesposobi ili na neki drugi način pokori ili natjeramo protivnika da se preda kroz gušenje. Udarci i potiskivanje rukama i nogama su dio džudoa, ali samo u pripremljenim formama (kata, 形) i nisu dozvoljeni u džudo takmičenjima ili slobodnom treningu (randori, 乱取り). Osoba koja se bavi džudoom se naziva judoka.
